PROMIDŽBENI SPOTOVI
![]() |
Kao dio umjetnosti, promidžbeni spot izriče kompaktnu priču u kratkom vremenu : od pola do jedne minute. Ne samo da je film utjecao na promidžbene spotove, nego su i oni utjecali na filmsku industriju, o čemu svjedoče i neki uvaženi filmski režiseri koji su započeli karijeru bavljenjem reklamama, primjerice Alan Parker ili Ridley Scott koji npr. u reklamnom spotu "1984" (prema istimenom romanu Georga Orwella) ostvaruje gotovo kratki "art-film". U njemu dominira filmski stil Ridleya Scotta, autora Blade Runnera i Aliena, dakle ista narativna struktura i poruka.
Sobzirom na sadržaj reklamiranog izdvajaju se: hrana, piće, kućne potrepštine, automobili, kozmetika, modne kuće, agencije itd.
Reklamni spotovi osim uključivanja modnog momenta, često podilaze gledatelju erotikom, humorom ili "hvatanjem trenutka" ne bi li se postiglo uzbuđenje.
Zabava je, inače, u temelju zapadnog društva, pa se tu nerijetko pretjeruje: primjerice sexizam ili diskriminacija spola česte su u spotovima, što znači pomodni muški i ženski homoseksualizam.
Kapitalistički miljei skloni su moralne i ekološke vrijednosti potčiniti komercijalnom, dakle profitu. Najgledaniji večernji termin weekendom za prikazivanje jednog spota cijeni se npr. u Velikoj Britaniji i do 12 000 funti. Spomenuti spot Ridleya Scotta koštao je Apple Macintosh 500 000 $, a za samo jedno prikazivanje plaćeno je 600 000 $, pa je to jedna od najskupljih visoko-budžetnih reklama.
U zapadnim zemljama postoje specijalne institucije i kanali za reklame (npr. Independent Television Comission ili ITV u V.Britaniji, pa tako i Channel 4, Chanell 5 itd.) koji se financiraju prodavanjem reklamnog vremena.
No postoje i programi koji ne smiju sadržavati reklamne spotove kao npr. kratki dječji programi, religiozni programi i školski programi jer reklame ometaju pozorno praćenje.
Pasivni gledatelj često gleda televiziju jer nema raditi što drugo i pri tome pušta da sadržaji protječu mimo njegove pozornosti. Aktivni gledatelj kritički participira svojom interpretacijom, pa mentalnom aktivnošću izbjegava "zagađenost" slikama. Bez mentalne aktivnosti može nas izmanipulirati bilo koja reklama, a pogotovo tome mogu podlijeći djeca.
"Epica Awards" najveći je europski festival promidžbenih spotova na kojem su prošle godine sudjelovale 643 tvrtke iz 38 država.
Primjeri s europskog festivala reklamnih spotova "Epica" (1999.) koje navodim su finalisti:
1. Alcoholic drinks
TBWA (London)
Holsten Pils
"Czech"
Duhovita parodija na gangsterski žanr, na seriju "Untouchebles" u kojem tri gangstera naručuju pivo Holsten Pils, ali to ne mogu izgovoriti, nego mucaju s grimasama na licu dok se ne pojavi rotirajući natpis preko kadra "Unprounceables" (neizgovorljivo), te naposlijetku jedan od likova zaustavi drugu dvojicu te glasno i jasno naruči Holsten Pils.
2. Non-Alcoholic drinks
Publicis conseil (Paris)
Perrier
"Nothing Beats the High of Perrier" (Sl. 15)
Visoko kvalitetna kompjuterska animacija spota u kombinaciji s realističkim kadrovima djevojke koja poslužuje Perrier, pa dok ga iznosi iz bara likovi s plakata i modnih žurnala podižu se i svi zajedno plešu uz glazbenu podlogu.
3. Pmsvw/Young&Rubicam (Amsterdam)
Soesman English Training
"Day trip"
Obitelj ulazi u automobil, roditelji uključuju radio i čuje se pjesma u uličnom žargonu: "I wanna fuck you in the ass" , što roditelji Nizozemci nisu razumjeli, pa su se počeli njihati u ritmu glazbe, dok su se djevojčice na stražnjem sjedalu samo pogledale i nasmijale. Slijedi pitanje agencije: "wanna learn english?"
4. Public interest
Benjamens, Van Dorrn, Euro RSCG. (Amstelveen)
Amnesty international
"Penalty"
U crno-bijeloj tehnici, slow motionu i uz klasičnu glazbu (Requiem) prikazan je poznati nigerijski golman, kako s užasom prima na znanje da je dosuđen "penal", hvatajući se za glavu, sklapajući ruke, znojeći se i naposlijetku na tom golu biva ustrijeljen. Čitamo potresnu poruku: "In Nigeria there have been 33 penalties like this last year" i "Stop the death penalty, join Amnesty International".
Svečanost "Epice" s radovima iz 2002. održala se 23.siječnja, 2003. u Milanu, u Teatro Anteo. Prethodnih 15 godina festival se održavao u Brusselu, Amsterdamu, Moskvi, Londonu, Zurichu, Istambulu, Ljubljani i drugim gradovima.
Sav materijal natjecanja (2002. prijavljena su 5.283 rada !) bio je doniran stalnoj kolekciji novog Musee de la Publicite u palači Louvre, točnije u "Union Centrale des Arts Decoratifs".
mr.sc. Vesna Srnić
26.10.2004
