ŠTO JE TO MULTIMEDIJALNA UMJETNOST?
 |
"što je multimedijalnost?" i "što
je u multimedijalnom umjetnosno?".
Multimedija je u tehnološkom smislu, po riječima doktora informacijskih znanosti dr. Fjodra Ružića, integriranje teksta, slike, zvuka i govora unutar jednog okruženja (računala), koji se zapisom tog objedinjenja proširuje u multimedijalni sustav. Kao standardan oblik je Multimedia PC (Personal Computer) kao nadogradnja običnog, najčešće IBM PC računala. Nedvojbeno važan sustav u obrazovanju, poslovanju (prezentaciji i multimedijalnom konferiranju), razonodi, ali svaka veća izvedbena postignuća u području kreativne ukupne snage multimedije, ovise o slobodnoj volji korisnika osobnih računala. Po Ružiću multimedija "nije samo zbroj informacija na različitim medijima, već logički oblikovan, organiziran i sažet skup međusobno povezanih medija koji zajednički tvore multimedijalni dokument". ("Multimedija", Zgb., 1994.) Tako nastaju hipermedijalni dokumenti, kao logički složeni dokumenti, koji koriste određeni komunikacijski prostor ili mrežu.
Kritika tehnološke multimedijeMultimedija se u svijetu informacijskih znanosti smatra umjetničkom samo u smislu reproduciranja filma i glazbe, te korištenjem elektronske (digitalne) slike u video umjetnosti. Nedostatak visoke umjetničke naobrazbe u informatičkom svijetu, ne opravdava ni sve intenzivnija uporaba kompjutera u dizajnu (CAD), niti virtualnom cyber-spaceu. Izražena samodostatnost tehničke inteligencije čini da je kreativno, spoznajno uglavnom na nivou dječje inteligencije, pa se multimedijalna umjetnost može unaprijediti i većim obrazovanjem umjetnika u području tehnologije. Ono što je u multimedijalnom umjetnosno je spoznajno i osjetilno izraženo kroz sinkronicitet (i sinesteziju) više medija (slike, glazbe, teksta, govora, pa i pokreta interpretiranog u prostoru putem medija), a ne samo logičko kao u tehnološkom smislu.
Multimedija kao više od logičkog zbroja medija (Gesamkunstwerk)
Još u 19.stoljeću idejom "Gesamkunstwerka" (Wagner) započela je zamisao o "totalnom umjetničkom djelu", o srazu umjetnosti i religije. Iako je proglašena dekadentnom, ideja je bila izvjesno pomicanje dotadašnjeg viđenja, tj. "prevrednovanje viđenja" (V.Horvat-Pintarić), koje dovodi do novog viđenja stvarnosti u smislu o kojem je govorio već Viktor Šklovski, o "začudnosti" ("ostranenie veščej), produžavanjem percepcije. Također je Laslo Moholy Nagy govorio u doba djelovanja Bauhaus škole (stavom Heideggerove filozofije) o potrebi "uosjećanja" (Einstellung).
Budući da u do sada analiziranim djelima, analizirani mediji sadrže tehnologijom izražena "egzistencijalna uporišta", tim više smatramo da bi multimedijalna umjetnost kao moguće sinergijsko intenziviranje i orkestriranje umjetničkog djela, također intenziviralo i egzistencijalna uporišta, kroz uosjećanje i novo viđenje. Sve to podržala bi i omogućila znanost o samoreguliranju, kibernetika, kao eksperimentalno i multimedijalno spoznavanje okruženja i samoga sebe, kada unutrašnja vibracija bića postaje vanjska sveprisutnost, feedbackom ostarujući novu formativnu snagu.
Malobrojna multimedijalna umjetnička djela ne samo u nas, nego i u svijetu, govore o svoj složenosti ove umjetnosti, od financijskih razloga (skupe tehnologije), slabe interakcije informatičara i umjetnika, pa do nedostatka eksperimentalnog duha u svijetu akademskog obrazovanja umjetnika. Cyber art (kibernetska umjetnost) 60-tih je bio u začecima. Gene Youngblood , prvi teoretičar multimedije, navodi primjer jednog od najranijih ljudskih senzorijuma: "Cerebrum". Taj labirint ili "sensory-stimulation" laboratorij, bio je mjesto iskustva u kojem je svatko i voajer i egzibicionist i sudionik, a nastali mentalni prostor spoj je "noćnog kluba" i "umjetničke galerije". 80-tih godina okupljaju se jaki komunikacijski projekti u San Franciscou oko siggrapha, kao media-art. Također jedna od istaknutih performance umjetnica multimedijalnog stila je i Amerikanka Laurie Anderson. Ranih 90-tih jača Cyberspace kroz Virtualnu Realnost (VR), također i kroz komunu korisnika Interneta, ostvarujući događaje temeljene na komunikacijama i umjetnosti, kakav je bio "Telepolis" u Luxemburgu. Takav Network-art, tvoreći "online global art scene" ožičenog društva kao novu ideju kolektivnog identiteta, primjerice je i "Digital city" (spoj desetine svjetskih gradova putem mreže) otvoren u Amsterdamu.
ZAKLJUČAK
Temelj digitalnog svijeta (bit) ima vrijednost "0" ili "1". Po engleskoj spisateljici Sadie Plant, autorici izuzetne knjige "Zeros + Ones, Digital Women + The New Technoculture" (USA, 1997.), "0" + "1" su matrice ženskog i muškog spola. U onoj mjeri u kojoj muški rod nameće svoj spol, snagu tijela i moć tehnologije, u tolikoj mjeri se gubi ravnoteža spolova, pa taj spol postaje "robotiziran" (u "orwelovskom" smislu) tj. uhvaćen u vlastitoj nemoći, pa se spontano razrješenje nahodi u sve većem broju ženskog spola u svijetu tehnologije, koje kao "tkalje" svojim podsvjesnim principima reguliraju potisnut humani aspekt u tehnologiji (i svijetu uopće). Senzibiliziranjem muškog roda, pomodno se pretjeruje u homoseksualizmu, ali konstruktivno se jača umjetnička svijest pojedinca, dok racionalizacijom ženske psihe postiže se, mimo ženskog homoseksualizma, postavljanje "svega na svoje mjesto", taj dugopotiskivani poriv koji je kao takav razlogom histerije ("lutajuće maternice"). Uz osjećaj identiteta i smjera, u teleološkom smislu, intuitivno se naše egzistencijalno uporište prenosi na tehnologiju, gdje vizualne komunikacije unutar multimedijalne umjetnosti, služe ucjelovljenju čovjeka, ne ostavljajući ga pri tome nezaštićenog "bez tijela" (VR), već nudeći i dodir kao važan dio ljudskog života.
Mjera kreativnog preplitanja novoga i staroga u tehnologiji je mjera čovjekovog ovladavanja sustavom. To ovladavanje čovjeku tehnološkog doba, egzistencijalno je uporište ili ona energija boljitka koja osvještava dobre namjere prema sebi i drugome. Ta neposrednost, istinitost, izbjegavanje zakulisnih sporednih izraza, skupna je točka egzistencije, koju osvješten autor pojačava putem (multimedijalne) tehnologije na jedini human način.
mr.sc. Vesna Srnić
vesna.srnic@sb.tel.hr
06.10.2002