Novi komunikacijski model: multimedijska umjetnost
 |
Prema riječima doktora informacijskih znanosti Fjodora Ružića multimedija je u tehnološkom smislu integriranje teksta, slike, zvuka i govora unutar jednog okruženja - računala, koji se zapisom tog objedinjenja proširuje u multimedijski sustav. Po Ružiću multimedija »nije samo zbroj informacija na različitim medijima, već logički oblikovan, organiziran i sažet skup međusobno povezanih medija koji zajednički tvore multimedijalni dokument«. (str. 16)
Tako nastaju hipermedijalni dokumenti, kao logički složeni dokumenti koji koriste određeni komunikacijski, navigacijski prostor ili mrežu.
Kritika tehnološke multimedije
Međutim, multimedija se u svijetu informacijskih znanosti smatra umjetničkom samo u smislu reproduciranja filma i glazbe, te korištenjem elektronske (digitalne) slike u video umjetnosti. Nedostatak visoke umjetničke naobrazbe u informatičkom svijetu, ne opravdava ni sve intenzivnija uporaba kompjutora u dizajnu (CAD), niti virtualnom cyberspaceu. Izražena samodostatnost tehničke inteligencije čini da je kreativno, spoznajno uglavnom na nivou dječje inteligencije,
pa se posljedično tome multimedijska umjetnost može unaprijediti i većim obrazovanjem umjetnika u području tehnologije. Pozitivan primjer vidimo u animiranim sekvencama Dinka Cepaka, voditelja odjela za dizajn na HRT-u.
Ono što je u multimedijskom umjetnosno, jest spoznajno i osjetilno izraženo kroz sinkronicitet (i sinesteziju) više medija (slike, glazbe, teksta, govora, pa i pokreta interpretiranog u prostoru putem medija), a ne samo logičko kao u tehnološkom smislu.
Multimedijska umjetnost kao više od zbroja medija (Gesamkunstwerk)
Još u 19. stoljeću idejom »Gesamkunstwerka« (Wagner), javila se zamisao o »totalnom umjetničkom djelu«, o srazu umjetnosti, filozofije i religije. Iako je proglašena dekadentnom, ideja je bila izvjesno pomicanje dotadašnjeg viđenja, tj. po riječima dr. povijesti umjetnosti Vere Horvat-Pintarić “prevrijednovanje viđenja” u smislu onog “otkrivačkog viđenja”, koje razvija naše kognitivne sposobnosti i dovodi do novog viđenja stvarnosti. O tom načinu percepcije pisao je još Viktor Šklovski naglašavajući važnost “začudnosti” (ostranenie veščej) i produžavanja percepcije, a Laslo Moholy Nagy govorio u doba djelovanja Bauhaus škole o potrebi »uosjećanja« u djelo, koristeći fenomenološki termin “Einfühlung”, ne bismo li percipirali i doživljavali kvalitetnije uz empatiju.
Budući da umjetnička multimedija sadrži tehnologijom izražena »egzistencijalna uporišta«, tim više smatramo da multimedijska umjetnost kao sinergijsko intenziviranje i orkestriranje umjetničkog djela, također intenzivira i egzistencijalna uporišta, kroz uosjećanje i novo viđenje.
Malobrojna multimedijska umjetnička djela ne samo u nas, nego i u svijetu, govore o svoj složenosti ove umjetnosti i to poradi:
-financijskih razloga (skupe tehnologije),
- slabe interakcije informatičara i umjetnika, pa do
- nedostatka eksperimentalnog duha u svijetu akademskog obrazovanja umjetnika, tj. iscrpljuju se na 3D eksperimentima i fotorealizmu
Multimedijski umjetnički projekti
Multimedijska umjetnost javila se 60-ih god. 20. stoljeća. Gene Youngblood, prvi teoretičar multimedije, navodi primjer jednog od najranijih ljudskih senzorijuma: »Cerebrum«. Taj labirint ili »sensory-stimulation« laboratorij, bio je mjesto iskustva u kojem je svatko i voajer i egzibicionist i sudionik, a nastali mentalni prostor spoj je »noćnog kluba« i »umjetničke galerije«.
70-ih i 80-ih god. jaki komunikacijski projekti okupljali su se u San Franciscu oko Siggrapha (Special Interest Group, Graphics), kao media-art, inspirirani kultom psihodelije.
Multimedijske projekte priređuje i američki avangardni kompozitor John Cage (HPSHRD)
Ranim radovima predstavila se 1980-ih i danas istaknuta performance umjetnica multimedijskog stila - Amerikanka Laurie Anderson. Kao povjesničarka umjetnosti i glazbenica, nastupajući kao performer, bavi se proučavanjem utjecaja tehnologije na ljudske odnose i komunikaciju.
Performance “The End of the Moon” iz 1983. naslovljen je po istoimenom albumu.
Američki umjetnik koreanskog podrijetla Nam June Paik postavio je multimedijski projekt “Modulation in sync, Jacobs Ladder”, u new yorkšku Guggenheim galeriju 2000. god. Projekt je, zapravo, video instalacija i umjetnička multimedija.
Ranih 90-ih jačao je Cyberspace kroz Virtualnu Realnost, a također i kroz komunu korisnika Interneta, ostvarujući događaje temeljene na komunikacijama i umjetnosti, kakav je bio amsterdamski »Digital city« iz 1994., koji je spajao desetine svjetskih gradova putem mreže. Drugi važan internet projekt”Telepolis” u Luxemburgu (1996.) značajan je kao Network-art ili »online global art scene« umreženog društva i kao nova ideja kolektivnog identiteta i virtualnih komuna.
Multimedijski performance
Posebnost multimedijske umjetnosti je multimedijski performance, poznat i kao happening ili umjetnost u kojoj akcije pojedinca ili grupe na određenom mjestu i u određeno vrijeme konstituiraju rad. Performance može biti serija intimnih gesti ili šire, puno veći vizualni teatar, u rasponu trajanja od nekoliko minuta do nekoliko sati; može biti izveden sa ili bez prethodno priređenog scenarija, spontano improviziran ili sasvim suprotno, uvježbavan nekoliko mjeseci. Specifičan za individue izraženog integriteta, performance je tako neizostavan u razdoblju postfeminizma koji se protivi diskriminaciji spolova (sexizmu) i nadilazi politička opredjeljenja.
Božić u glazbenim slikama
U posljednjem dijelu prezentacije prikazan je jedan performance o Božiću. Naime, u dosadašnjem teorijskom određenju, “Učiteljski fakultet u Osijeku”, dislocirani studij u Slavonskom Brodu u okviru izbornog kolegija “Multimedijska kultura” priredio sa studentima II. godine i učenicima OŠ “Ivan Goran Kovačić” primarni multimedijski Božićni performance “Božić u glazbenim slikama”, pod mojim mentorstvom.
Kroz 6 intenzivno spregnutih glazbenih slika (sl.1) i zajedničko istraživanje učenici, studenti i mentor potvrdili su važnost filozofskog i pedagoškog pojma cijeloživotnog učenja.
Precizno odabrani glazbeni genreovi važan su sinestetski dio performancea:
- minimalistička glazba Philipa Glassa,
- barokna glazba arije Pergolesija,
- eksperimentalna i atonalna glazba “Kronos quarteta”,
- jazz glazba Pat Methenya,
- tradicionalni Božićni engleski napjev,
- tradicionalni Božićni hrvatski napjev.
Performance je izveden 2004. god. u gradskoj kazališno-koncertnoj dvorani. Edukativna važnost ovog i svakog multimedijskog projekta «Učiteljskog fakulteta u Osijeku» je pokazivanje u lokalnoj i široj zajednici, pa tako u travnju 2007. studenti sudjeluju na međunarodnom «Muzičkom Biennalu Zagreb» (MBZ) projektom «The Soul of the World», kao spregnutom zvučnom zapisu sjemenskih dijelova molitvi četiri velike svjetske religije (Om, Amen, Alah, Shalom).
Predavanje «Novi komunikacijski model: Multimedijska umjetnost»je prikazano online na Carnetovoj web stranici http://www.carnet.hr/CUC/konferencija/index.html, a može se vidjeti u cijelosti u arhivi, na web adresi: http://irtv.carnet.hr/cuc2006/index.aspx?start=40&archive=1
04.02.2007