O UMJETNOSTI I ZNANOSTI

Galerija Ružić u Slavonskom Brodu ugostila je 19. svibnja zagrebačkog autora Ivana Ladislava Galetu (Vinkovci, 1947.), umjetnika svjetskog ugleda. Obrazovan u području primjenjenih umjetnosti i pedagogijskih znanosti, predstavnik je hrvatske avangarde od kraja 1960-ih godina, profilirajući interes za eksperimentalni film, umjetnički video i multimedijsku umjetnost.
Jedan je od osnivača i voditelja Centra za multimedijska istraživanja studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu (1977.-1990.), a također i povremeni gost predavač na nekoliko europskih sveučilišta, muzeja, galerija i kulturnih centara. Kao stručni suradnik za medije na Akademiji likovnih umjetnosti djeluje od 1993. do 1995., kada postaje docent usmjerenja Multimediji.

Posebnost Galetine umjetničke produkcije svakako je nastojanje na proučavanju cjelovitosti i samodoodrživosti životnog prostora, te rekli bismo u jednoj intimnoj povezanosti njegove umjetnosti sa životom i to posebno u prirodi i poljodjelstvu kojim se bavi na svom imanju u mjestu Kraj Gornji. Tom je aspektu života posvetio «rad u progresu» pod nazivom ENDART.

Galeta je predstavio brodskoj publici nekoliko kratkih filmskih i video uradaka pod temom: Priroda, medij i virtualnost. Započevši izlaganje projekcijom inserta australskog dokumentarnog filma, kojeg su mnogi od nas vidjeli na televiziji, o ptici koja tijekom zavođenja oponaša ne samo zvukove iz prirode, nego i one tehničkog podrijetla: okidanje fotoaparata, zvuk motorne pile ili mobitela.

Ne dovršivši misao o međusobnom utjecaju prirode i tehnike, nastavio je komentirati ekološke promjene: četvrtaste lubenice, nizozemsku proizvodnju povrća bez zemlje (infuzijom), posljedičnu zagađenost itd. Amplitudu čovjekovog i uzvratnog djelovanja Zemlje, izrazio je crtežom simbola Jina i Janga.
Prikazavši snimku svoje «suradnice kokoši» s imanja, prikazao je formalne mogućnosti filmskog medija, pozicionirajući oko u fiksno središte, dok su se slojevi slike kokoši pomicali.
Problematizirajući, potom, nekoliko zagonetki, primjerice dugim kadrom amsterdamskog kolodvorskog sata, kojemu kazaljka sekundara zastane nešto duže na broju 12, pa se postavlja pitanje nadoknade, također je nastavio s formalnim i sadržajnim istraživanjima u poznatim filmovima Water-Pulu 1869-1896 (1973-1987.) fiksirajući ovaj puta loptu u fokus slike, Pig-Pong (1975-78.) gdje je izmještajući igrače oko stola, mijenjao kutove i smjer igre, te Klavir naprijed-natrag (1977.) kao svojevrsnim «hipertekstom» sviranja, snimanja i reproduciranja, postižući novu glazbenu strukturu, posebno kada Fred Došek odsvira Chopinov klavirski koncert doslovno unatrag.

Ono što nije bilo razvidno u ovom izlaganju predavačkom metodom, su Galetina proučavanja o kojima često piše kritika: grčke metafizike, kabalistike, ezoterije, religije i misticizma.
Posebno je nejasno izgrađivanje Endart djela na 18 slova prve rečenice Joyceova Uliksa (Introibo ad altare Dei, kao početku katoličke mise), gdje spajanjem 1. i 19. slova dobiva prstenastu matricu za taj rad. Pitamo se: zar je potrebno oslanjati se (kabalistički) na već viđeno i čitano djelo i nije li to mistificiranje u kojem se u startu gubi organičnost navlastitog otkrića.

Svakako je neosporna eksperimentalna hermetičnost i visoka umjetnička kvaliteta Galetine vizualne kulture, no ostao je problem variranja u verbalnom izlaganju i neugodna opasnost od banalnosti, u kojem nije bilo konzistentnosti, dovoljne promišljenosti ili bar najave cilja.

mr.sc. Vesna Srnić
(preuzeto s www.sbonline.net)

01.06.2006